«My z pryšłaha 2». Tavaryš Pucin skaža, kudy stralać.
Byłyja amatary SS, a ciapier zaciatyja rasiejskija patryjoty Borman i Čerap hrajuć u staruju bitvu dyj znoŭku traplajuć u minułaje. Kampaniju im składajuć dva ŭkraincy Taran i Šery ź inšaje barykady. Ciapier «maskalskija» vajary musiać navučyć «małodšych bratoŭ» zmahańniu za savieckuju spadčynu.
Savieckaje kino pra vajnu prajšło niekalki stadyj. Spačatku byli ŭračysta-falšyvyja stalinskija filmy. Potym — samaje ačałaviečanaje — stužki Turava, Šapićki i Matyla. Ciapier viartajecca stalinski etap, u marazmatyčna-badzioraj formie, z ulikam patryjatyčnaj fantastyki.
«Usio dla fronta, usio dla pieramohi!» (nad sučasnym hieapalityčnym voraham). Vorah — prazachodniaja Ukraina. I voś užo złyja bajcy UPA, jak kolišnija kinaesesaŭcy, radasna mardujuć žančyn i starych. Iljecca kroŭ. Nosiacca tanki. Hučyć ukrainski rok (adzinaja vartaść stužki).
I nie treba dakarać aŭtaraŭ, što jany źmianili hałoŭnych aktoraŭ. Hieroi — piersanažy kamputarnaj hulni ŭ vajnušku — z zavisańniami-rapidami i siužetam, jaki paśla vykryćcia antryrasiejskich niahodnikaŭ, nie patrebny. Nacie aŭtamat u ruki, adstrelvajciesia!
Hałoŭnaje, stralajcie, kudy skaža tavaryš Pucin.
Kamientary